Jednom
Okopniće jednom suze sa mog jastuka
tražiću te sanjiva u hladna svitanja
kad me riječi izdaju a usne tišinu progovore
kad se zvijezde zareknu i tajne ti odaju
lutaću bosonoga pločnicima sjećanja
slaću vjetrove da te probude,
zvijezde da ti kraj uzglavlja stražare
da čuvaju snove i kradu ti uzdahe
u magli svog nemira naslutiću trag tvog osmjeha
na svakom uglu osluškivaću tvoje korake
da li dolaze ili odlaze???...
Između nas
Između nas dvoje je tako malo vremena
toliko da bi stalo u jedan trepaj oka
bez suvišnih detalja, lijepih pakovanja i rebusa
Između nas je ostalo taman toliko prostora
da se spakuje još jedna godina
godina bez dodira,
bez pogleda i kajanja
Između nas dvoje je more zabluda
beskraj nedokučenih šapata pod jastucima sjećanja
Između nas ostaje praznina
nemjerljiva koracima
zanemarena u knjigama
koje besjede o mudrosti i ljubavi
Između nas je jedno veliko ništa
ono ništa što lupa u prozore konačnosti
što se ogleda u moru bezličnosti
Kad se sklope dlanovi i usne zanijeme
ono ništa koje nikom ne znači a meni je sve
ono sa čim sve počinje i prestaje...
Između nas smo mi
sebi pogrešni u pjesmi prokleti
mi koji smo spremni izdati i sakriti
samo da ne bi voljeli i tu ostali
Između nas je bezdan od sna
java se tek ponekad ušunja na prstima
slomi tišinu na hiljadu djelova
sagradi mostove rukom zaborava
i još jednom me prevari
da možda još ljubav stoji između nas...
No comments:
Post a Comment